STILSKA FORMACIJA

Stilska formacijaje je naziv za kategoriju stila koja u najvećoj meri odražava dominantne tokove jedne epohe. Model stilske formacije obrazuje se kroz skup karakterističnih stilskih crta (stilema) zajedničkih nizu dela. Korišćenje pojma je naročito svrsishodno u kontekstu stilskih epoha koje se iskazuju u mnoštvu svojih različitih obličja, kakav je recimo modernizam.

Za razliku od epohe koja obuhvata različite manifestacije stila u koje spadaju i prelamanja na njihovoj razmeđi, odnosno, „granične zone“ (Gostuški 1968, 29), stilske formacije podrazumevaju reprezentativne forme stila. U tom smislu, stilska formacija nije istorijska kategorija stila poput epohe ili perioda, već bismo mogli da je nazovemo neistorijskom. Pojam stilska formacija definisao je hrvatski lingvista Aleksandar Flaker, upravo da bi olakšao tumačenje moderne književnosti koju određuje kao polimorfnu. U tom smislu, on navodi i razliku pojma stilska formacija od pojmova grupacije i perioda: „Međutim, ne bismo smjeli zaboraviti da za nas pojmovi stilske grupacije i periode, odnosno stilske formacije ne mogu biti istovetni. Kad bismo gradili periode ili epohe samo na jednoj stilskoj grupaciji ili stilskoj formaciji – negirali bismo dijalektiku književne evolucije. Stilska formacija mora biti izgrađena na stilskom zajedništvu niza srodnih djela, dok književna epoha samo može biti građena na takvom zajedništvu, ali uvijek uz uvjet da se u njoj iskazuju kako pojave dotrajalih stilskih formacija tako i anticipacije novih formacija i uzimaju u obzir opozicija dominantnoj stilskoj formaciji“ (Flaker 2011, 111).

Sam pojam omogućava tumačenje slučajeva kada karakteristične forme jednog stila bivaju prenešene u druge stilove. Poznati primer je srednji deo kompozicije Prelid za popodne jednog Fauna (Prélude à l’après-midi d’un faune) Kloda Debisija (Claude Debussy) koji po svim stilskim crtama ukazuje na liriku romantizma. Iako se Debisijeva kompozicija može smatrati reprezentativno impresionističkom, ipak, njeno svrstavanje u istorijski kontekst epohe impresionizma ne bi bilo dovoljno precizno ukoliko u obzir ne uzmemo i prenošenje stilske formacije romantizma. Zbog toga je definisanje stilske formacije izuzetno važno u definisanju neo stilova.

Literatura:

Flaker, Aleksandar. 2011. Period, stil, žanr. Beograd: Službeni glasnik.

Gostuški, Dragutin. 1968. Vreme umetnosti. Beograd: Prosveta.

Srđan Teparić

NAZAD