MUZIČKA TEORIJA

Muzička teorija kao intelektualna aktivnost kontinuirano postoji još od vremena najstarijih civilizacija (VI v.p.n.e.). Etimološki, termin „teorija“ potiče od grčke reči theōria – imeničke forme glagola theōreō koji znači posmatrati, gledati, opservirati, kontemplirati. Sintagma „muzička teorija“ u upotrebu je ušla relativno kasno. U antičko doba ova disciplina nazivana je harmonikom, rani srednjovekovni autori referirali su na muzičku nauku (scientia), pisci od ranog XIII veka koristili su latinski prevod izvornog grčkog termina (speculum) da bi tek italijanski humanisti u poznom XV veku  počeli da svoje spise nazivaju teorijskim. Traktat Theorica musicae (1492) Frankinusa Gafurijusa (Franchinus Gaffurius) prvi je koji u svom naslovu sadrži termin „teorija“.

Polje znanja na koje je muzička teorija pretendovala znatno se menjalo tokom istorije. U svom izvornom vidu, muzička teorija se nije bavila pitanjem kako je određena muzika komponovana ili izvedena, već je težila da odgovori na bazična ontološka pitanja o suštinskoj prirodi muzike i fundamentalnim principima koji rukovode pojavnostima muzike. Počev od karolinških rukopisa iz IX i X veka muzička teorija je refokusirana od ontološke spekulacije o muzičkom materijalu ka regulaciji tog materijala u praktične (izvođačke ili kompozicione, odnosno propedeutičke ili preskriptivne) svrhe. Početkom XIX veka utemeljena je analitička muzičko-teorijska tradicija usmerena ka pokazivanju posebnosti i jedinstvenosti muzičkog dela. Prvi obuhvatni program muzičke teorije kao sinteze spekulativne, regulativne i analitičke tradicije dat je u spisu Über die Theorie der Musik (1777) Johana Nikolausa Forkela (Johann Nikolaus Forkel).

Danas se muzička teorija opisuje kao proučavanje muzičke strukture (Palisca and Bent 2001) i ravnopravno obuhvata sve tri istorijski utemeljene muzičko-teorijske tradicije. U statusnom smislu ona zahvata prostor od propedeutike do autonomnog polja istraživanja koje se razvija u okviru humanističkih nauka i po svom profilu je interdisciplinarno opredeljeno.

Literatura:

Christensen, Thomas, ed. 2002. The Cambridge History of Western Music Theory. Cambridge: Cambridge University Press.

De la Motte-Haber, Helga und Oliver Schwab-Felisch, Hrsg. 2005. Musiktheorie. Laaber: Laaber-Verlag.

Palisca, Claude V., and Ian Bent. 2001. “Theory, theorists.” The New Grove Dictionary of Music and Musicians, xxv: 359–385. Edited by Stanley Sadie and John Tyrrell. London: Macmillan.

Sachs, Klaus-Jürgen. 1998. “Musiktheorie.” Die Musik in Geschichte und Gegenwart, vi: 1714–1735. Herausgegeben von Ludwig Finscher. Kassel et al.: Bärenreiter-Metzler.

Willson, Rachel Beckles. 2009. “Music Theory and Analysis.” In An Introduction to Music Studies, edited by Harper-Scott, J. P. E., and Jim Samson, 25‒42. Cambridge, New York: Cambridge University Press.

Ivana Ilić

NAZAD