KONSONANTNA KVARTA

Konsonantna kvarta (nem. konsonierende Quarte) predstavlja naročit vid kadence, odnosno tretmana kvarte koji je zastupljen u kompozicijama za tri i više glasova nastalim u periodu od sredine XV do kraja XVI veka. Naziv dobija znatno kasnije, u XIX veku, za šta je zaslužan nemački muzički teoretičar Hajnrih Belerman (Heinrich Bellermann) (Bellermann 1901, 220).

U strogom kontrapunktskom stilu renesanse smatra se da je interval kvarte disonanca ukoliko se nalazi na tezi kao sazvuk između najnižeg i nekog od viših glasova. U takvom kontekstu, javlja se isključivo kao pripremljena disonanca (zadržica 4 u 3). U poređenju s tim, konsonantna kvarta je svojevrsni izuzetak, jer je interval kvarte zastupljen u sukcesiji na pripremi i nastupu zadržice (arza i njoj susedna teza). Njena navodna konsonantnost opravdana je postupnim ulaskom u interval kvarte i takođe postupnim razrešenjem jače disonance, sekunde u tercu (ili none u decimu ili septime u sektu), pri čemu zvučno najniži ton miruje. S obzirom na to da je u basu ton petog stupnja, smatra se da je konsonantna kvarta preteča kasnijeg kadencirajućeg kvartsekstakorda (primer 1).

Primer 1

Đovani Pjerluiđi da Palestrina, Misa Ut, re, mi, fa sol, la, Benedictus, t. 44–46

Prema istraživanju koje je sproveo Knud Jepesen (Knud Jeppesen), konsonantna kvarta je izuzetno česta u delima Palestrine (Giovanni Pierluigi da Palestrina), međutim, uočava se i znatno ranije. Jedan od najranijih primera nalazi se u Okegemovoj (Johannes Ockeghem) misi Caput nastaloj oko 1440. godine (Jeppesen 1927, 212–214) (primer 2).

Primer 2

Johanes Okegem, Misa Caput, Kyrie, t. 14–15

Pored uobičajene pojave u kadenci, nekonvencionalna ili učestala primena konsonantne kvarte može se staviti u vezu sa izražavanjem snažnih negativnih emocija koje proističu iz teksta kompozicije. Jedan takav primer zastupljen je u motetu Heu mihi Domine u kojem se vernik obraća Gospodu rečima „Avaj meni, Gospode, mnogo sam grešio u svom životu: šta da radim, jadan, kuda da bežim nego k tebi, Bože moj?“ (primer 3).

Primer 3

Đovani Pjerluiđi da Palestrina, Motet Heu mihi Domine, t. 33–35

Deo teksta kojim se izražavaju osećanja jada i dubokog kajanja, „šta da radim, jadan“ (quid faciam miser), Palestrina naglašava primenom slobodnije tretirane konsonantne kvarte, koja je najpre uvedena skokom, a potom istaknuta ritmičkim zastojem na tezi. Takođe, odsustvo jače disonance dodatno ističe kvartu, što je u to vreme imalo „naročito oštar efekat“ (Jeppesen 1927, 254).

Literatura:

Bellermann Heinrich. 1901. Der Kontrapunkt. Berlin. Julius Springer.

Jeppesen, Knud. 1927. The Style of Palestrina and the Dissonance. London: Humphrey Milford, Oxford University Press.

Peričić, Vlastimir. 2007. Vokalni kontrapunkt za srednje muzičke škole. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.

Senka Belić

NAZAD